Mjesto Krasno, smješteno na sjevernim padinama Velebita, između mora i Like, udaljeno 22 kilometra od Otočca, nadaleko je poznato kao katoličko marijansko središte, Majku Božju od Krasna svake godine posjeti oko 100.000 hodočasnika iz cijele Hrvatske, ali i šire. Međutim, ovo pitoreskno mjesto privlači i ogroman broj ljubitelja netaknute prirode i mira, a veliki adut mjesta, kad je riječ o turističkoj ponudi, svakako je i sirana Runolist obitelji Tomaić koja svoju proizvodnju sireva i drugih mliječnih proizvoda temelji na dugogodišnjem iskustvu, tradicionalnim recepturama i domaćoj sirovini.

Organizirana proizvodnja sira u krasnarskom kraju seže od druge polovine prošlog stoljeća. Točnije, prve količine mlijeka se organizirano počinju prikupljati i slati na preradu u Senj 60-ih godina, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća roditelji Vladimira Tomaića bili su zaposleni u mljekari Krasno koja je bila u vlasništvu trgovačkog poduzeća »Primorje« iz Senja. Početkom rata u Hrvatskoj sistem koji je do tada postojao nestaje i velik broj seljaka iznenada je ostao bez sigurnog otkupa. Sve to dovelo je do toga da je u periodu od 1989. do 1992. godine stočni fond na području Krasna i okolnih mjesta prepolovljen, a velik broj ljudi ostao je bez posla.

Skroman početak

Stoga je 1992. godine Vladimir Tomaić, uz svesrdnu podršku supruge, odlučio uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i okušati se u poduzetničkim vodama. Uz nešto malo vlastitih sredstava i sredstava posuđenih od poznanika i prijatelja te kreditom od Grada Senja u vrijednosti obitelj Tomaić pokrenula je proizvodnju sira tradicionalnom metodom kuhanja u bakrenom kotlu. Kao i svaki početak, i ovaj je bio težak i skroman. Prvi dan prerađivali su samo 73 litre mlijeka da bi se u sljedećih osamnaest mjeseci prerada ustalila na 180 litara mlijeka dnevno čijom se preradom proizvodi polutvrdi krasnarski sir.

Zatim, 1994. godine, stupanjem na snagu novih propisa koji reguliraju ovu djelatnost, obitelj Tomaić odlučila se na daljnje investicije i uz kreditna sredstva uložila u novu opremu za preradu mlijeka. Povećao se obim prerade i proizvodnje, dnevno se prerađivalo i do 1.500 litara mlijeka, ali su i dalje proizvodili samo krasnarski sir, dok su 2000. počeli uvoditi nove proizvode; škripavac i velebitski ovčji sir. Vrlo brzo postali su prepoznati na tržištu i sajmovima te počeli dobivati medalje i priznanja za svoju kvalitetu, a 2003. godine u Krasnu su otvorili novi proizvodni pogon sirane Runolist. Dnevna prerada mlijeka povećala se na 2.000 litara, a proizvodnu paletu proširili su na šest proizvoda.

Od skromnih početaka do danas prešli su dugi put; učili su, mijenjali se, usvajali nova znanja i tehnologije, a sve to kako bi što bolje odgovorili zahtjevima svojih kupaca. Sirovinu nabavljaju surađujući s proizvođačima mlijeka s velebitskog područja, trenutno otkupljuju mlijeko od trinaest kooperanata, malih obiteljskih gospodarstava.

Posao im je itekako važan, ali obitelj je uvijek – prioritet, ističe Tamara Tomaić, pa danas dnevno imaju oko 800 litara mlijeka i s tom količinom nemaju problema s prodajom.

– Naša obitelj bavi se proizvodnjom sira preko 50 godina, mi smo već treća generacija, imamo četvero djece i nadamo se da će i oni nastaviti. Nisu još toliko zagriženi za proizvodnju, ali najstariji je maher za prodaju, on je obećao didu da će on ako nitko drugi ne bude htio, priča Tomaić sa smješkom.

Rad i zajedništvo

Ponosna je na svoju obitelj, ali i na rad i tradiciju obitelji utkanu u svaki proizvod; nude krasnarski sir, sir runolist, škripavac, velebitski sir, svježi kravlji sir, kravlju i ovčju skutu te tartufo – kravlji sir s dodatkom tartufa.

– Naši najprodavaniji sirevi su krasnarski i škripavac. Škripavac je autohtoni sir šireg kraškog područja Like, Gacke, Krbave i Velebita, prepoznatljiv po svom karakterističnom »škripanju« tijekom konzumacije. Pripada skupini mekih mladih sireva, odnosno sireva bez kore. Škripavac je dnevni proizvod, a to znači da, ako ujutro imamo mlijeko, već popodne možemo imati gotov sir koji je spreman za prodaju, zato nam je najdraži, ujutro dobijemo mlijeko, navečer su šoldi kod nas, šaljivo će Tomaić.

Tamara se udala u Krasno, prije je živjela u Sv. Jurju kod Senja i sve ovo za nju je bio nepoznat svijet, no oduševljena je zajedništvom, ovaj posao svi skupa, kaže, i žive i rade, pa je i svaki izazov lako premostiv.

– Imali smo problema s prodajom dok smo bili veći, dok smo imali jedan pogon i u Otočcu, no sad smo se vratili kući, radimo manje i imamo više vremena za djecu. Mi nemamo veliku proizvodnju, a naši ljudi i dalje kupuju sir za svaku feštu. Nešto sira prodajemo u delikatesnim trgovinama u Zagrebu, u Dubrovniku i Rijeci, no najviše prodajemo na kućnom pragu. Krasno je poznato svetište Majke Božje, a tu je i Nacionalni park Sjeverni Velebit, imamo dosta hodočasnika i zaljubljenika u planine, nitko iz Krasna ne odlazi bez sira, kazuje Tomaić.

A osim fantastičnog okusa, sir je to koji priča priču o tradiciji, obitelji, predanom radu i iskonskoj prirodi. Također, to je sir – od mlijeka.

– Kad kažem da je ovo sir od mlijeka, ljudi me čudno gledaju, ali danas imamo more sireva iz uvoza kojima ne možemo dokazati sastojke. Kad pogledate sastav, vidi se da ih je puno njih od biljnih zamjena. Ovo je sir od ličkog mlijeka, ističe Tomaić.

Nagrade i priznanja

Poštuju, dakle, tradiciju proizvodnje sira, koriste samo najkvalitetnije domaće mlijeko proizvedeno od krava i ovaca koje pasu na ekološki čistim pašnjacima te primjenjuju tradicionalne recepte. Da je to provjeren recept za uspjeh, potvrđuju i brojne nagrade, škripavac je 2000. i 2001. godine osvojio zlatnu medalju u Varaždinu, a 2007. godine srebrnu medalju u Bjelovaru i Babinoj Gredi. Krasnarski sir, sir prvijenac koji se proizvodi tradicijskim postupkom sirenja na Velebitu i koji zrije najmanje šest mjeseci nagrađen je 2000. zlatnom medaljom u Varaždinu, 2006. godine isto zlatnom medaljom u Krasnu, 2007. godine dobio je zlatnu medalju u Gornjoj Radgoni, Novom Sadu, Bjelovaru i srebrnu u Babinoj Gredi. Sljedeće godine, u Zagrebu, na sajmu Eko – etno Hrvatska, u kategoriji »najbolji od najboljih«, proglašen je čak šampionom izložbe. Nastavio je nizati uspjehe i privlačiti pozornost ljubitelja dobrih zalogaja, baš kao i svi ostali proizvodi obitelji Tomaić.

Ništa čudno, u svakom njihovom siru osjeti se duh Velebita, miris livada i pašnjaka po kojima pasu krave i ovce čije mlijeko čini osnovu njihove proizvodnje. To je sir koji nosi okus ličkog kraja, ali i priču o ljudima koji su odlučili ostati, stvarati i graditi budućnost tamo gdje su im korijeni…

Preuzeto s: Zadarski list.